
Zatim su postali SILABIČKI, - zatim ALFABETSKI.
Kasnije nastaje pismo nazvano DEMOTIČKO( od DEMOS- narod) od kojeg će postati ARAPSKO koje se piše s desna na levo.
Karakteristično za Egipćane , jeste, STALNOST . Svoje pismo i umetnost nisu menjali hiljadama godina, postojale su varijacije, ali uvek na istu temu.
Posmatrajući prikaz jedne od božanske trijade koje su postojale u Egiptu: OZIRIS, IZIDA i HORUS, primetićemo da su upotrebljene specifične boje u njihovom prikazu. U Egiptu ništa nije slučajno, boje imaju svoje značenje. Egipćani su već tada koristili vidljive i nevidljive svetlosne spektre, kao ultraljubičastu i infracrvenu koji su nevidljivi ljudskim okom.

Ta znanja, čije je nedavno otkrivanje vezano za tehnički napredak , već je bilo u posedu Egipćana.
Stalnost Egipatske književnosti i umetnosti je naprosto magija ili srce stvari.
Grci su koristili iste metode: kada se dostigne savršenost stvari- one se moraju koristiti bez izmena.
Egipatski simboli nisu ukrasni. Na Egipatskom ceremonijalnom stolu rupe i žljebovi nisu ukrasni, to su mesta kuda prolaze energije, a svaka energija poseduje boju.
Znači ništa nije slučajno u Egipatskoj umetnosti i kulturi!